Logo
O
Graševini

Malo ćeš imati u Hrvatskoj i Slavoniji mjesta, gdje ti ona ne bi uspjela i obradovala te slatkim svojim grožđem, a usrećila te tečnim, slasnim, ljupkim, usto jako mirisnim vincem. Da nam je toga vinca od Grašice, kako nam ga je bućkuriša, otvorit’ bismo mogli svjetsku trgovinu uz vješte, dakako, vinogradare i vinare…” Dragutun Stražimir u knjizi Vinogradarstvo, izdanoj još davne 1870. godine. Od brojnih zapisa o graševini, taj možda najbolje oslikava njezine vrline, kao i razloge dugogodišnje i posvemašnje popularnosti. Graševina je naime, gospodarski najvažnija i najraširenija hrvatska sorta vinove loze, iako je uopće nema u priobalju, nalazimo je isključivo u kontinentalnim vinogorjima. Prema službenim podacima i procjeni autoriteta struke, svaki peti trs u hrvatskim vinogradima je graševina.

U hiperprodukciji vina u svijetu, uz globalno raširene tzv. internacionalne sorte, sve poželjnijima na tržištu postaju autohtone – domorodne sorte. Graševina, iako nije tu rođena, dugim je uzgojem za nju izvanredno povoljnim staništima, razvila svojstva do tada neprepoznatljiva za tu sortu u drugim vinogradarskim krajevima.
Daje fina vina prosječne ili natprosječne kakvoće, ugodna sortnog mirisa i okusa, sa srednjim sadržajem kiselina. Drugi nazivi su Grašica, Riesling italico, Laški rizling, Welschriesling, Olasz Rizling i Rizling Vlašsky.

Jancis Robinson, MW, koju danas smatramo vodećim vinskim autoritetom u svojoj bibliji sorata “Wine grapes – a complete guide to 1 368 vine varieties, including their origines and flavours” kao službeno ime ovog kultivara navodi njezino hrvatsko ime – graševina, a ta je odluka utemeljena na sljedećim razlozima:

  • graševina je najraširenija bijela sorta u Hrvatskoj
  • ostala imena pod kojima je poznata zbunjuju jer povezuju sortu graševina sa sortom riesling, a DNK istraživanja su potvrdila da je riječ o dvjema različitim sortama koje su i organoleptički prilično udaljene
  • naziv “talijanski rizling” poglavito je pogrešan jer je graševina tek u 19.st. stigla u Italiju.

Zašto su me kod kuće zvali “grašica”?

Promatramo li ovo pitanje s etimološkog stajališta, jasno je da “grašica” upućuje na ampelografsku karakteristiku kultivara čije bobice su sitne i nalik grašku. Neki će je nazivati “grašica slatka”, ili “grašica slatka bijela”, a Turković kao vodeći ampelograf koristi termin “graševina bijela” i pokatkad “grašica”.

Pojavom filoksere (1880.) zamire pisanje o sortimentu pa neko vrijeme ne možemo pratiti razvoj imena sorte graševina.

Slatke predikatne graševine pak u mirisu donose suho voće, med, karamel i suho grožđe, a u vinima dobivenim od grožđa zaraženog plemenitom plijesni ćuti se vrlo fini bouquet. Ledene berbe intenzivnom slatkoćom i koncentriranom voćnošću podsjećaju na suho grožđe, cvijeće i med, dok izborne berbe prosušenih bobica osim slatkoće karakterizira i vrlo velik utjecaj plemenite plijesni na miris i okus koja se najčešće izražava kroz arome kandirane kore naranče i svojstvene ugodno pikantne tonove.

Dodatak: Ampelografski atlas Zdenka i Grete Turković – impozantno je djelo nastalo u Kutjevu i zbog Kutjevačkog vinogorja

Velika umjetnica, kiparica i slikarica Greta Pexider Srića, kasnije barunica Turković i supruga Zdenka Turkovića , poznatog hrvatskog ampelografa, obogatila je hrvatsku agrikulturu, a posebice hortikulturu, prekrasnim akvarelima sorata vinove loze i jabuka, ljekovitog bilja i povrtnih kultura. Svojim vrlo vrijednim umjetničkim ostvarenjima, Ampelografskim atlasom, (prvi dio 1951. i drugi dio 1963.) Greta Turković je dala veliki prilog afirmaciji, kako kod kuće tako i u svijetu, hrvatske ampelografije i fitofarmakologije.

Prema pismenim dokumentima u rukopisu, koji čuvaju u Arhivu grada Požege, već je 1966. godine (2 godine prije smrti Zdenka Turkovića, a 12 godina prije smrti Grete Turković) bio gotovo potpuno pripremljen za tisak i treći dio s 30 slika. Nažalost, autori nisu objavili treći (autor teksta Prof. dr. sc. Ivo Miljković).

Nastavno, Jancis Robnson zaključuje da je najizglednije pretpostaviti da je upravo Hrvatska ili dunavski bazen mjesto iz kojeg je potekla ova sorta. Naime, ona smatra da Trummerova i Babo-ova teorija (po kojoj graševina dolazi iz Champagne preko Austrije i Štajerske oko 1850.) nije izgledna jer graševina nikad nije rasla u Francuskoj. Robinson smatra da Trummer i Babo krivo identificirali Petit Mesliner kao Graševinu.

U Hrvatskoj graševina nalazi odlične klimatske i pedološke uvjete i postaje najrasprostranjenija sorta zauzimajući više od jedne četvrtine ukupni vinogradskih površina. Ovisno o izvoru podatka zauzima 27% do 33% površina, pa je stoga i gospodarski iznimno značajna. Za vinogradara je zahvalna zbog otpornosti na bolesti i smrzavanje.

Graševina kasno kreće i kasno dozrijeva pa su kasno dozrijevanje i nedovoljna koncentracija šećera u hladnim godinama najveći nedostaci ove sorte. Osjetljiva je na sivu plijesan (botrytis) i sušu, a voli srednje teška i dosta plodna tla južnih i jugozapadnih ekspozicija, visine ne niže od 150 metara iznad mora. Najveći doseg u uzgoju graševine ostvaren je u Kutjevačkom vinogoru, na padinama Krndije, a u vinogradima Požeške kotline koju zovu i Zlatna Dolina (Vallis Aurea), više od 100 godina graševina je dominantna sorta.

Vina koja graševina kao sorta daje razvijaju se u nekoliko stilova, u rasponu od živahnog i suhog, preko zrelog i bogatog, lagano zadimljenog i elegantnog do poluslatkog te slatkog i u konačnici botritičnog. Robinskon smatra da su generalno gledajući graševine iz Slavonije, a poglavito iz Kutjeva, Slavonskog broda te Đakova najizvrsnije, a vinarije koje proizvode graševinu su Galić. Adžić, Krauthaker, Belje, Mihalj, Enjingi i Kutjevo.

Mlade graševine imaju privlačnu zelenkasto žutu do svjetlije žutu boju zelenkasta odsjaja. Okusom su gotovo suha i rijetko sadrže ostatak nepovrela sladora. Umjerenih su koncentracija alkohola i ugodne svježine. U okusu se često osjeća blago izražena gorkastost, svojstvena sorti, baš kao i prepoznatljiva voćno cvjetna aroma koja nježno obuzima pilca. Neki će reći da mlada graševina sadrži ugodan zeleno-svjež miris kore ploda jabuke i kruške. Cvjetna komponenta može podsjećati na miris jasmina ili lipu.

U zrelijem izdanju graševina poprima zagasitije tonove, a intenzitet boje uvelike ovisi i o području s kojeg grožđe dolazi. Odležavanjem, miris proljeća (svježina kore jabuke i cvjetna komponenta) prelazi u bogatstvo jeseni, pa svježinu smjenjuje punoća i zaobljenost. Okus postaje intenzivniji i duži, s više topline te više cvjetnih nota i prezrelog voća, aroma karakterističnih za nešto kasnije rokove berbe.

Vinarija

Posjet vinskim podrumima kutjevačkih vinara oduševit će svakog posjetitelja te upotpuniti njegov cjelokupni doživljaj.

Restoran

U ugodnoj atmosferi uz specijalitete domaće kuhinje može se uživati uz vrhunska vina kutjevačkog vinogorja.

Članovi

Provjerite listu svih naših članova udruge u čijoj vrhunskoj graševini možete uživati

1

Raskošne arome

4

Najzastupljenija vinska sorta bijelog grožđa u RH

2

Razvijenih sortnih mirisa i okusa s brojnim cvjetnim, voćnim i mirodijskim senzacijama

5

Kutjevo: najpoznatije hrvatsko središte proizvodnje graševine (60% zastupljenosti)

3

Domaća autohtona sorta

6

velik raspon kakvoće vina: od kvalitetnih i vrhunskih vina, te znamenitih predikatnih vina: kasnih i izbornih berbi, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica i ledenih berbi

Detaljnije o graševini

Socijalizam i masovna proizvodnja kao najrasprostranjenijoj sorti nisu joj bili prijatelj. Vinoljupci su je smatrali vinom za gemišt.

Prije 20 godina sve se promjenilo zahvaljujući privatnim vinarima poput Enjigija, Krauthakera,Adžića.

Zadnjih 5 godina događa se nevjerovatni uzlet i preporod graševine koja ispunjava vinske karte diljem Lijepe naše zahvaljući dijelom i pojavom novih, modernih vinarija poput vinarije Galić.

Vrhunac popularnosti se događa upravo ovih dana zahvaljujući još većem podizanju kvalitete graševine spomenutih vinara.

Kontakt

Akademija Graševine

AKADEMIJA GRAŠEVINE, Venje 2, 34340, Kutjevo, Hrvatska

Telefon

+385 34 255 450

Mobitel

+385 91 4400 170